There Be Dragons - priča iz Španjolskog građanskog rata

petak, 9. rujna 2011.

There Be Dragons - priča iz Španjolskog građanskog rata

There Be Dragons povijesni je film redatelja Rolanda Joffea(poznatog po Misiji). Radnja filma događa se za vrijeme Španjolskog građanskog rata te obrađuje teme izdaje, ljubavi i mržnje, opraštaja prijateljstva i traženja smisla života. Protagonisti priče su vojnici, novinar, njegov otac i svećenik Josemaria Escriva, osnivač Opus Deia kojeg je Crkva nedavno proglasila svecem. Više o samom filmu možete saznati na wiki stranicama, odnosno na imdb stranici filma.

Film prati priču španjolskog novinara Roberta koji pokušava popraviti odnos sa svojim ocem Manolom, borcem iz Španjolskog građanskog rata. Istražujući život svog oca saznaje da je bio prijatelj sa Josemariom Escriveom. Manolo za vrijeme rata postaje opsjednut sa lijepom mađarskom revolucionarkom Ildikom, ali ona se podaje hrabrom vojnom vođi Oriolu što će dovesti do Manolove ljubomore i izdaje. Film također uključuje i rani život Josemarie Escrivae, utemeljitelja Opus Deia -organizacije koja naučava da je i uobičajen ljudski život put ka svetosti. Redatelj Joffé je unatoč prvotnom nećkanju ipak odlučio sudjelovati u projektu jer nije želio odbiti mogućnost sudjelovanja u ekranizaciji života modernog sveca.

Naslov filma se odnosi na temu filma, istraživanje nepoznatih teritorija mržnje, krivnje i oprosta. "There be dragons" je skraćena fraza od "here there be dragons" koja dolazi iz latinskog hic sunt dracones što je bio način da se na karti označi mjesto opasnosti, nepoznato mjesto koje tek treba istražiti. U nastavku pogledajte trailer;

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

petak, 9. rujna 2011.

There Be Dragons - priča iz Španjolskog građanskog rata

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana