"Obrazovanje" je riječ koja
pokriva puno različitih stvari; od životno važnih medicinskih
vještina do neozbiljnih kolegija, pa do apsolutno kontraproduktivnih
kolegija kojima pune ljudima glavu sa raznim pravima i osjećajima
uzvišenosti, bez da im pritom prenesu ili vještine sa kojima mogu
zaraditi za život ili realistično razumijevanje svijeta koje je
potrebno za građane u slobodnom društvu.
Nedostatak realizma među mnogim visokoobrazovanim ljudima se pokazuje na mnoge načine.
Kada sam vidio u Nacionalnom Parku
Yellowstone upozorenje posjetiocima da se ne približavaju bizonima
shvatio sam da se radi o upozorenju koje ne bi bilo potrebno nijednom
nepismenom farmeru prošlog stoljeća. Nitko mu ne bi trebao reći da
ne gnjavi veliku životinju koja doslovno teži jednu tonu i može
vas napasti sa brzinom od preko 50 kilometara na sat.
Nitko ne bi trebao reći kćeri
nepismenog farmera da ne stoji nasred autoceste i stopira kako bi
ušla u auto sa nekim strancem, kao što su učinile mnoge
studentice, ponekad čak i sa smrtonosnim ishodom.
Opasnosti koje nedostatak realizma
donosi mnogim obrazovanim ljudima su u potpunosti zasjenjene
opasnošću za cijelo društvo koju stvaraju nerealni pogledi na
svijet kakvi se promoviraju na obrazovnim institucijama.
Primjerice, bolno je slušati
međunarodno poznate stručnjake koji govore da mladim ljudima sa
nižim prihodima treba "ispunjavajući posao". No, ta ideja
je česta među obrazovanom elitom, neovisno o tome koliko su
kontraproduktivne posljedice na društvo kao cjelinu, a posebno na
mlade ljude sa nižim prihodima.
Čini se kako je ideja da se radi o
poslu koji sam po sebi donosi zadovoljstvo ili užitak. Ali ako je to
jedina vrsta posla kojom bi se ljudi trebali baviti, tko će odvoziti
otpad, mijenjati noćne posude u bolnicama ili obavljati neke opasne poslove?
Misli li netko da vatrogasci uživaju
ulaziti u zapaljene kuće i zgrade kako bi spasili zarobljene ljude?
Da vojnici odlaze u borbe misleći o zabavi?
U stvarnom svijetu, mnoge stvari se
naprave jednostavno zato što ih je potrebno učiniti, a ne zato što
njihovo obavljanje donosi užitak ljudima koji ih rade.
Neki ljudi osjećaju opravdani ponos
zbog toga što svojim poslom mogu zbrinuti svoju obitelj, neovisno o
tome je li taj posao sjajan ili nije.
Neki od "Utopijskih"
intelektualaca nariču kako puno ljudi radi "samo zbog novca".
Ne sviđa im se društvo u kojem A proizvodi ono što B želi, samo
kako bi B proizveo ono što želi A, gdje je novac posrednik u toj
razmjeni.
Neki bi izgleda željeli društvo u
kojem će sveznajuće elite odlučiti što svatko od nas "treba"
ili "zaslužuje". Povijest društva utemeljena na tom
principu – povijesti često obojene, čak i natopljene, krvlju -
ne zanima ljude koji su zamijenili svoje želje za stvarnost.
Mnogi intelektualci ne žele da
siromašni ili mladi moraju raditi "ropske" poslove, ali
ljudi koji daju svoj vlastiti novac, koji se razlikuje od novca
poreznih obveznika, nekome da obavi posao ne bi taj novac davali kada
ne bi bilo potrebe da netko to obavi, neovisno o tome hoće li ljudi
taj posao nazivati "sluganskim".
Ljudi koji nemaju vještine da dobiju
prestižno radno mjesto mogu mirovati doma i parazitirati na račun
drugih ili mogu pronaći posao za kojeg trenutno imaju kvalifikacije
te zatim pronaći bolji posao kada steknu više iskustva. Ljudi koji
okreću hamburgere u lancima restorana brze prehrane za novu godinu,
rijetko ih okreću i za sljedeći Božić.
Ono malo statistika koje prate stvarne
ljude od krvi i mesa pokazuju kako ljudi s vremenom prelaze iz niže
plaćenih poslova do više plaćenih poslova.
Govoriti mladim ljudima da su neki
poslovi "sluganski" rezultira velikom štetom i za njih i
za cijelo društvo. Subvencionirati ih u dokolici, dok čekaju
"ispunjavajući posao" samo izaziva nevolje, i za njih i za
okolinu.
Autor Thomas Sowell, izvorna verzija.
