nedjelja, 5. kolovoza 2012.

Jedan-put hura za Ayn Rand

Pogreške Ayn Rand su odmah očite. Kao filozof, bila je amater, a njena filozofska razmišljanja su, u skladu s tim, često amaterska. Bila je seoski ateist (eng. village atheist) najpliće i najneotesanije vrste. Nije bila, recimo to tako, potpuno osjetljiva na moralne dužnosti koje jači ponekad imaju kako bi pomogli slabijima, a njen odnos prema nesretnom suprugu Franku je bio za osudu. Ipak, teško je neimati slabu točku za autoricu i scenaristicu koja je toliko (zasluženo) napadala socijalizam u svim postojećim oblicima.

Iako je sama osnovala novi filozofski sustav, Objektivizam, čini se sigurnim kako će samo njeni romani preživjeti (unatoč objektivističkom sadržaju, a ne zbog njega). Razlog za to nije što nema ništa dobrog u Objektivizmu, nego zato što ono što je dobro u njemu (poput aristotelijanizma i kapitalizma) nije novo, a ono što je novo nije baš dobro. Rand želi prihvatiti Aristotela bez da prihvati Aristotelovu tvrdnju kako je čovjek društvena životinja. Puno ljudi misli da priznati takvo što znači predati se nekoj vrsti egalitarnog ili redistributivnog ekonomskog poretka, ali to je smiješno. Biti društvena životinja ne znači biti socijalistička životinja, iako biti društvena životinja sigurno znači prepoznati kako naši međusobni odnosi nisu, na najdubljoj razini, proizvod društvenog ugovora ili da nisu vrijedni samo zato što bi imali međusobne koristi ukoliko ih održavamo. Ispravna alternativa Randianskom kapitalizmu nije socijalizam, nego vrsta tržišne ekonomije kakvu bi Burke zagovarao; odnosno ekonomija uravnotežena robusnim moralnim i vjerskim institucijama i konzervativnom vladom.

Ukoliko ne priznamo da smo društvene životinje poprilično je očito kako će doći do raznih deformacija o tome što ljudski život je, što može biti, i što bi trebao biti. Njezini romani to sjajno ilustriraju. Izgleda da nema nikakvog jasnog mjesta za djecu i obiteljski život u idealnom svijetu kakvog opisuje. Savršeno društvo bi, izgleda da tako zamišlja, bilo napučeno sa hiper-racionalističkih karijeristima koji kopuliraju sterilno sa kime god taj tjedan žele, i čije je jedino potomstvo proizvod koji mogu dati na tržište ili umjetničko djelo koje mogu smjestiti u neku povijesnu knjigu. Takva vizija ljudskog života nije ništa manje groteskno jednostrana od hipijevske i egalitarno feminističke kakve je Rand prezirala, upravo zato što nije ništa manje nepogodna za tradicionalnu obitelj nego što je njihov svjetonazor. Pravi smjer kada slijedite Aristotela je onaj kakvog slijedi Zapadna tradicija; tradicija prirodnog prava, koji postavlja obitelj, a ne pojedinca ili društvo, u središte društvenog i političkog razmišljanja.

Unatoč tome, Randini romani imaju određeni šarm, ako ništa drugo onda zato jer njene pohvale kapitalizma, i poduzetništvo kao časnog zvanja, idu nasuprot standardnog, zamornog Death of a Salesman razmišljanja. Dijalozi su statični, a njeni likovi smiješno idealizirani, gotovo karikature, ali nekako sve to uspijeva na svoj način, ako ništa drugo onda barem kao vrsta znanstvene fantastike. (Ponekad uspijeva i na filmu: The Fountainhead je dobio podijeljene kritike, ali manje poznat We the Living je vrijedno pogledati, a povijest kako je snimljen i što se poslije dogodilo je sama po sebi zanimljiva.)

U konačnici, Randina važnost je vjerojatno u tome što je pružila, u svojim romanima, korektiv anti-kapitalističkoj propagandi koja prožima ostatak popularne kulture. To je posebno važno kada se radi o mladima jer oni često osjećaju veću privlačnost prema njenom radu nego prema ozbiljnijim braniteljima kapitalizma poput Hayeka. (Bolje Rand nego Chomsky.) S obzirom da svi jednom moramo odrasti i napustiti naše adolescentske fantazije, činjenica da je netko pročitao Rand barem povećava mogućnost da će odrasti u konzervativca, a ne liberala. Kao što je jedan komentator primijetio vezano uz procjenu njene krajne važnosti: Kod Rand, utemeljenost i šarlatanstvo su izmiješani. Na kraju, šarlatanstvo prevladava, ali barem je naš šarlatan...

Autor je filozof Edward Feser, izvorna verzija.

PS

Nisam nikada proučavao Rand, ali primjetio sam da je često spominju u zadnje vrijeme pa mi se tekst učinio prikladnim. Par kritika; Why I am not an objectivist, Is Ayn Rand a Good Philosopher?
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana