Jedan od najčešćih načina kršenja
intelektualnih standarda u "javnim raspravama" je stalno
pripisivanje emocija (npr. ksenofobije, homofobije) onima koji
drugačije razmišljanju, umjesto da se odgovori na njihove
argumente. Kao i većina toga u rječniku ljevice, radi se o načinu
da se izbjegne suštinska rasprava. Jezik je bitan, a bitke u
kulturnom ratu se često dobivaju ili gube na lingvističkom terenu.
Konzervativci se ne smiju pomiriti sa jezičnim vandalizmom Ljevice.
Uzmimo za primjer "homofobiju".
Fobija je strah, ali nije svaki strah
fobija. Fobija je iracionalni strah. Netko tko argumentira protiv
moralnosti homoseksualnih praksi, ili daje razloge protiv istospolnih
brakova radi upravo to – predstavlja argumente, ne iskazuje nikakvu
fobiju. Argumenti možda jesu, možda nisu, uvjerljivi, ali radi se o
razumskim argumentima kojima je cilj apelirati na razum sugovornika.
Odbaciti argumente jer se radi o fobiji pokazuje nedostatak
poštovanja prema razumu i prema osobi koja daje argument.
Ljudi koji koriste takve izraze
pokušavaju ugušiti svaku raspravu, pokopati legitimno pitanje pod
hrpom politički korektnog žargona. Korištenje riječi "homofobija"
u raspravama ne samo da ne daje nikakav odgovor, nego i guši svaku
raspravu.
Cilj je uništiti, ili barem odbaciti,
samo pitanje moralnosti homoseksualnih praksi. Sam pojam
podrazumijeva da se svako protivljenje takvim praksama može javiti
samo zbog iracionalnog straha - fobije. Pojam podrazumijeva da ne
može postojati racionalno utemeljeno protivljenje homoseksualnim
praksama.
Ovdje ne želim reći da su
homoseksualne prakse nemoralne, ili suprotno. Želim istaknuti ono
što bi svakoj racionalnoj osobi trebalo biti potpuno nekontroverzno,
postoji istinsko moralno pitanje vezano uz homoseksualne prakse,
problem kojeg nitko nema pravo uništiti nekim verbalnim manevrom.
Nazivanje nečijeg stava "homofobijom"
svodi se u pravilu na cirkularno argumentiranje jer ne postoji
nikakav dokaz za takvu fobiju osim samog stava.
PS
Iako je samo
riječ besmislena, polako ulazi u zakone tako da je primjerice eu
prije par godina izdala rezoluciju o "homofobiji" koja bi s
vremenom trebala natjerati sve članice da se ponašaju onako kako to
očekuju aktivisti.
Čak i ako neka
osoba koja homoseksualne prakse smatra nemoralnim nije u stanju
ponuditi sofisticirani i uvjerljivi argument protiv njih, to ne znači
da takvi argumenti ne postoje odnosno da nisu dani. (Dodatno, sama
činjenica da nekome homoseksualne prakse mogu biti odbojne ne znači
da je iracionalan i da ne postoje racionalni razlozi njegove moralne
osude, baš kao što i nekoj drugoj osobi mogu biti odbojne drugačije
seksualne prakse, koje neću navoditi.)
Nažalost, danas
će vas i samo spominjanje pitanja moralnosti homoseksualnih praksi
(i opravdanosti zahtjeva aktivista) dovesti do optužbi za "govor
mržnje" i "homofobiju", a sve češće te optužbe
nisu samo primjer lingvističkog vandalizma Ljevice nego i povod sudskog
procesa.
Donekle povezano (ali nebitno za poantu posta);
