subota, 23. ožujka 2013.

Mala vlada, snažne obitelji

Zašto bi libertarijanci trebali podržavati obiteljske vrijednosti – hint: Koja je najosnovnija nevladina institucija koju je svijet ikada poznavao? I što rastu u svojoj moći i utjecaju kada se ta institucija raspadne?


Još četiri godine Busha u Bijeloj kući [intervju je iz 2005.] – kakve će biti? Puno toga ovisi može li se održati sporazum između ljudi koji brinu o moralnim pitanjima (najčešće kršćani) i ljudi koji najviše guraju malu vladu (najčešće libertarijanci). Problem postoji jer je veliki broj ekonomskih libertarijanaca ujedno i društveno libertarijaran: Žele lagane razvode i seksualni laissez faire. Protive se državnoj pro-obiteljskoj politici.

Tu bi se analize Jennifer Roback Morse mogle pokazati utjecajnim. Jenny Morse je ekonomska libertarijanka: Doktorirala je ekonomiju te predavala petnaest godina na sveučilištima Yale i George Mason. Uz to se zalaže za brak i obitelj, što pokazuje i u svom životu. Napustila je stalnu profesoru i preselila se sa obitelji (mužem i dvoje djece, jedan usvojen iz Rumunjske) u Kaliforniju. Sada je honorarni istraživač na Hoover Institution(Stanford).

WR: Broj ljudi koji se naziva fiskalno konzervativnim, a socijalno liberalnim je u porastu. Zašto tvrdite da ta kombinacija nema smisla?

JM: Libertarijancima se sviđa činjenica da su tržišta samo-regulirajuća. Postavite vlasnička prava, ugovorno pravo te sudski i policijski sustav. Naselite područje ljudima koji imaju funkcionalnu savjest i osjećaj uzajamnosti. Upalite sustav i on će većinom raditi sam od sebe.

Problem je što nismo rođeni niti sa funkcionalnom savješću niti sa osjećajem uzajamnosti. Sve dok ih ne socijaliziraju roditelji, djeca su egocentrični skup impulsa i emocija. Ako nemaju roditelje koji će ih voditi i voljeti, postoji visoki rizik da postanu ljudi koji nemaju kontrole i obzira prema drugima. U najekstremnijem slučaju, djeca postaju sociopati, koji nameću velike troškove društvu. To su ljudi koje ne možete prepustiti slobodnom društvu zato što ne znaju kako koristiti svoju slobodu bez da previše ne ometaju druge ljude. Ova osnovna činjenica o ljudskom stanju je razlog zašto zagovornici minimalne vlade moraju obratiti pažnju na obitelj.

WR: Neki libertarijanci tvrdi da lagani razvodi povećavaju slobodu. Zašto vi vjerujete suprotno?

JM: Dva su razloga. Prvi, postoji opasna zbrka oko toga što sloboda zapravo znači. Životni stil kakvog Ljevica promovira je vizija koja definira slobodu kao stanje neopterećenosti ljudskim odnosima. Ta vizija je temelj ljevičarske pozicije o laganim razvodima, neograničenim pobačajima i mnogim drugim društvenim pitanjima.

Drugo, trenutni zakoni o razvodu nisu u skladu s najosnovnijim principom slobodnog tržišta, odnosno poštivanjem ugovora. Milijuni dolara, u transakcijama nekretnina, izmjenjuje ruke u svakom gradu, svakoga dana. Ljudi to ne bi mogli činiti kada bi im dopustili da unilateralno krše svoje ugovore bez penala. Unatoč tome, mi očekujemo da ljudi ulože cijeli život u djecu, bez ikakve ugovorne zaštite. Uspostavljanje pravnog sustava koji definira i provodi ugovore je jedna od najosnovnijih funkcija vlade.

WR: To je u skladu sa vašom ekonomskom analizom važnosti za djecu onoga što vi zovete "bračna revolucija – jedan muškarac, jedna žena, za cijeli život."

JM: Danas imamo sustav unilateralnih razvoda: Jedna stranka može okončati brak zbog bilo kojeg razloga ili bez razloga, bez pravne kazne. Ali djeca su jedan od najvažnijih "proizvoda" braka, da iskoristim ekonomski rječnik. Djeca zahtijevaju velike kapitalne investicije tijekom dužeg perioda. Roditeljski odnos je također ono što bi ekonomisti zvali "odnosno-specifični kapital". To znači da nijedan drugi muškarac nije dobra zamjena za konkretnog muškarca koji je otac moje djece. Ekonomisti znaju da je provođenje ugovora iznimno važno u aktivnostima sa takvim svojstvima.

WR: U članku kojeg ste predstavili na konferenciji Witherspoon Instituta (Princeton) objasnili ste kako dogovori o skrbništvu nad djecom koji su posljedica razvoda dovode do ekspanzije države. Zašto?

JM: Obiteljski sudovi rutinski krše privatnost obitelji koje imaju spor oko skrbništva. Sudovi prosuđuju stvari poput koliko novca i vremena svaki roditelj troši na djecu, kakvo obrazovanje i vjerski odgoj bi trebali imati, može li se roditelj iseliti iz države, koji jezik govore doma, i puno toga drugog. U funkcionalnim, netaknutim obiteljima, ljudi sami rješavaju ove stvari. Ljudi koji se zgražavaju na ideju da vlasti reguliraju seksualno ponašanje nisu svjesni činjenice kako si vlast dopušta nečuvenu invaziju osobne privatnosti kada se brak raspadne.

WR: Društveni konzervativci su isticali učinke samohranog roditeljstva na kulturu. Zašto postoji utjecaj na porast vlade?

JM: Najjednostavniji odgovor je kako vlada postaje zamjena za odsutnog roditelja, bilo da pruža financijsku pomoć kroz socijalnu pomoć, ili namećući pravila o radu kojima se pokušava izjednačiti pozicija svih tipova obitelji. Ali vlada je loša zamjena za roditelje. Čak i sa više novca, djeca nevjenčanih roditelja imaju veće izglede da odustanu od škole, da imaju lošije rezultate, probleme sa mentalnim zdravlje, čak i zdravstvene probleme.

Svi ti problemi na kraju postaju problem poreznih obveznika, sviđalo se to libertarijancima ili ne. Sinovi nevjenčanih roditelja imaju veću šansu za sukob sa zakonom, počinjenje zločina, i zatvor. To košta porezne obveznike, čak i sa libertarijanskom minimalnom državom. Ovdje u Kaliforniji imamo zakon o Tri Prekršaja, prema kojem tri puta osuđeni zločinac treba služiti doživotno. Tko plaća za to? Porezni obveznici. Bilo bi puno jeftiniji ispravno odgojiti djecu nego pokušati nadomjestiti štetu koju stvara roditeljska odsutnost.

WR: Zašto je brak najosnovnija društvena institucija?

JM: Definiram brak kao društvenu normativnu instituciju za seksualnu aktivnost i odgoj djece. Brak je organska, predpolitička institucija koja nastaje spontano u društvu. Ljudi suprotnog spola su prirodno međusobno privučeni, udružuju se, stvaraju djecu te ih odgajaju. Malo društvo obitelji obnavlja se i održava. Unutar obitelji se najjače očituje prirodna društvenost čovječanstva. Libertarijanac minimalne vlade može promatrati ovaj samoodrživi sustav sa strahopoštovanjem.

Mislim kako je moja knjižica "101 Tips for a Happier Marriage," najlibertarijanskija stvar koju sam ikada napisala. Nije politička, a osnažuje ljude da izgrade najosnovniju nevladinu instituciju koju je svijet ikada poznavao. Što bi moglo biti libertarijanskije od toga?

WR: Zašto je toliko zagovornika seksualnog laissez faire među onima koji su najglasniji protivnici ekonomskog laissez faire?

JM: Ljevica instinktivno zna da se obitelj natječe sa vladom, i kao izvor društvene potpore i kao žarišna točka odanosti. Seksualni laissez faire potkopava obitelj kao samoupravnu, samoodrživu cjelinu.

WR: Kako promjene u pravilima o skrbništvu utječu na način na koji ljudi razmišljaju o troškovima i pogodnostima razvoda?

JM: Razmislite o ovome; Ako ste sigurni da će pokretanje razvoda dovesti do gubitka kontakta sa djecom, onda će biti manja vjerojatnost da pokrenete razvod. Izglednije je da ćete uložiti više truda kroz duže vrijeme u svoj brak. To nam ne govori kakve promjene moramo uvesti, ali nam govori da ta pravila čine veliku razliku.

WR: Koje druge promjene u javnim odredbama bi dovele do promjena?

JM: Pravila o posvajanju i udomljavanju treba promijeniti. Socijalni radnici su među čuvarima standarda pravilnog ponašanja prema djeci u zajednici. Primjerice, imamo standard koji kaže da se ne smije koristiti pretjerana sila. U nekim mjestima, apsolutno je zabranjeni bilo koji oblik tjelesnog kažnjavanja, udomitelji ne smiju nikada pljusniti svoje dijete. Vlast smatra, sasvim ispravno, kako udomiteljske roditelje trebamo držati viših standarda nego ostale roditelje, zato što su takva djeca već oštećena i potrebna im je najbolja moguća skrb.

Država bi mogla, sa podjednako opravdanosti, inzistirati na domaćinstvima sa oba vjenčana roditelja. Postoji brdo dokaza koji pokazuju kako djeca imaju najbolje rezultate u domaćinstvima sa vjenčanim roditeljima. Mislim da je pravedno i zdravorazumsko reći da djeca koju su već zlostavljana i zapuštena trebaju imati najbolju moguću skrb koju im možemo dati. Staviti ozbiljno poremećeno dijete pod brigu samohrane majke, ili nevjenčanog, vanbračnog para, nije dobra ideja. Država bi mogla puno doprinijeti obiteljskoj kulturi tako što bi domaćinstva sa oba roditelja, vjenčanim parom postala norma za udomiteljske i posvojiteljske roditelje.


PS

Već sam objavio dva slična teksta; Ludwig von Mises o obitelji i Napad države na obitelj, a video Theodora Dalrymplea dobro sažima fenomen.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove