Keith Burgess-Jackson piše [2005.]:
Imam pitanje za svoje čitatelje teiste. Kako pomirujete razaranja cunamija sa svojim vjerovanjem u svemogućeg, sveznajućeg i dobrog Boga? Ako je Bog mogao spriječiti cunami, ali nije onda se Božja dobrota dovodi u pitanje. Ako je Bog želio spriječiti cunamni ali nije mogao, onda Bog nije sveznajući ili svemoguć. Ne možete objasniti problem zla pozivajući se na slobodnu volju, jer nijedan čovjek nije kriv za cunami. (Sigurno ne vjerujete u pale anđele.) Utječu li ovakvi događaji na vašu vjeru? Ako ne, zašto ne? Ako zbog ovakvih razaranje ne posumnjate u postojanje svog boga, zbog čega bi?
1. Tekst u zagradi zbunjuje. Ako
netko može prihvatiti postojanje čisto duhovnih bića, onda
vjerovanje u anđele, pale ili ne, neće predstavljati problem. S
obzirom na postojanje palih anđela, obrana slobodnom voljom se može
upotrijebiti za objašnjenje prirodnih zla poput cunamija.
2. Naravno, argument se može
upotrijebiti za suprotno. Ako netko argumentira na temelju
činjenica zla da Bog ne postoji, onda ta osoba pretpostavlja da
stvarno postoji objektivna činjenica zla, a samim time i objektivna
razlika između dobra i zla. Teist mu može odgovoriti kako ne može
postojati objektivna razlika između dobra i zla ukoliko Bog ne
postoji. Mogu taj argument predstaviti u koliko god rigoroznom
obliku želite. To ne znači da će argument uvjeriti svakoga, ali će
biti logički besprijekoran, vjerodostojno utemeljen, i dovoljno
snažan da neutralizira ateistički argument zla. Razlikujem
pobijanje i neutraliziranje. Moglo bi biti teško pobiti
sofisticiranog sugovornika, ali može ga se neutralizirati,
predstavljajući kontraargument jednake, ali suprotne, dokazne snage.
3. U posebnom argumentu, teist može
tvrditi da se sama zlonamjernost moralnih zla u svijetu –
sjetite se zločina u 20. stoljeću – ne može objasniti
naturalistički. To bi bio još jedan način da argumentirate iz
činjenice objektivnog zla prema nadnaravnim agentima zla.
4. Ne možemo negirati da zlo
predstavlja ozbiljan izazov teizmu. Hoće li utjecati na vjeru
teista? Samo ako prigovori ateizmu/naturalizmu utječu na
ateističku/naturalističku vjeru. Izgleda da imamo doksastički
paritet. (Vidi post o naturalističkoj verziji fides quaerens intellectum.)
5. Na kraju svega, nakon što se
dialektički dim raziđe, morate odlučiti što ćete vjerovati.
Odluka nije obična odluka, nego racionalno informirana, podložna
reviziji nakon razmatranja daljnjih argumenata; ali u nekom trenutku
premišljanja moraju prestati i morate zauzeti neku poziciju.
Napomena: Većina ateista su
naturalisti, zato njih spominjem, ali možete biti i antinaturalist i
ateist.
Neke točke mi ne djeluju potpuno
uvjerljivo, ali u ostalim ne vidim odgovor - kako objasniti objektivnost
"zla" u besmislenom svemiru o kakvom govore naturalisti?
