ponedjeljak, 3. lipnja 2013.

Jesu li sve religije iste?

Postoji izjava koju neprestano čujemo: "sve religije se razlikuju u obredima i obrascima, ali su iste u onome što uče." Izjava je pogrešna, upravo je suprotno točno. Sve religije se ne razlikuju uvelike u obredima i obrascima; razlikuju se značajno u onome što naučavaju. To je kao da kažete "Nemojte se zavarati činjenicom da ljevičarske i desničarske novine izgledaju drugačije, pročitajte ih pa ćete shvatiti da govore istu stvar." Naravno, činjenica je sa da su slične u svemu osim u činjenici da ne poručuju istu stvar. [...]
 Dakle ne vrijedi jeftina maksima: da se vjerovanja slažu u značenju, ali razlikuju u obredima. Upravo je suprotno. Slažu se u mehanizmima; gotovo svaka velika religija ima iste vanjske metode, svećenike, pisma, oltare, bratstva, posebne blagdane. Slažu se u načinima poučavanje, ali se razlikuju u onome što treba podučavati. I Poganski optimisti i Istočnjački pesimisti će imati hramove, baš kao što će i ljevičari i desničari imati novine.
G.K. Chesterton

"Studij komparativnih religija najbolji je način da postanete komparativno religiozni", izjavio je to Ronald Knox. Razlog leži u tome što, kao što je Chesterton istaknuo, prema većini "istraživača" komparativne religije, "Kršćanstvo i Budizam su vrlo slični, posebno Budizam."

Najpopularniji prigovor Kršćanstvu danas dolazi iz tog područja, prigovor nije da kršćanstvo nije istinito nego da nije istina; ne da se radi o lažnoj religiji nego da se radi o samo jednoj religiji. Prema prigovaraču, svijet je veliko mjesto, svatko ima svoj izbor. Nepodnošljivo je uskogrudno tvrditi da je Kršćanstvo jedina prava religija! Bog jednostavno mora biti otvorenija uma od toga.

Radi se o najčešćem prigovoru Vjeri kojeg danas možemo čuti jer "danas" ne štuje Boga nego štuje jednakost. Boji se da će biti u pravu dok su ostali u krivu više nego što se boji da će biti u krivu. Štuje demokraciju i zamjera činjenici da je Bog apsolutni monarh. Promijenilo je značenje riječi poštovanje iz toga da vas poštuju jer ste superiorni na neki način u to da vas prihvaćaju zato što niste superiorni na bilo koji način nego ste baš poput nas. Neodgovorljiva uvreda, apsolutno najgore ima kojim možete prozvati osobu u današnjem društvo je "fanatik"; posebno "religiozni fanatik". Ako na nekoj zabavi priznate da planirate svrgnuti vladu, ili da ste terorist ili špijun, ili da odgrizate šišmišima glavu, ubrzo ćete oko sebe okupiti krug slušatelja. Ali ako priznate da vjerujete u Isusa Krista, Sina Boga živoga, ubrzo ćete ostati sami, okruženi hladnom atmosferom.

U nastavku nekoliko najčešćih oblika tog prigovora;

1. "Sve religije su u svojoj srži iste."

To je jednostavno činjenično netočno. Nitko ne izjavljuje takvo što osim ako je (1) beskrajno neupućen u to što različite religije svijeta stvarno podučavaju ili je (2) intelektualno neodgovoran u razumijevanju tih učenja ili je (3) moralno neodgovoran ravnodušnošću prema njima. Prigovarač implicitno pretpostavlja da su različita učenja svjetskih religija nevažna, da suština religija nije istina nego nešto drugo: transformacija svijesti ili dijeljenje i briga ili kultura i ugoda ili nešto te vrste - ne konverzija nego konverzacija. Kršćanstvo uči mnoge stvari koje druge religije ne uče, a neke od njih izravno proturječe tim religijama. Ako kršćanstvo nije istinito, zašto biti kršćaninom?

Prema katoličkim standardima, religije svijeta možemo poredati prema tome koliko istine podučavaju;
Katoličanstvo je prvo, a Pravoslavlje podjednako s iznimkom pitanja papinskog autoriteta.
Zatim slijedi protestantizam i ostala "odijeljena braća" koja se drže stvari koje pišu u Pismu.
Treće je tradicionalni Judaizam, koji štuje istog Boga, ali ne putem Krista.
Četvrto je Islam, najveća teistička hereza.
Peto, Hinduizam, mistični panteizam;
Šesto, Budizam, panteizam bez teosa;
Sedmo, suvremeni Judaizam, unitarijanizam, konfucijanizam, modernizam, i sekularni humanizam, nijedno od njih nema niti misticizam niti nadnaravnu religiju nego samo etiku;
Osmo, idolopoklonstvo; i
Deveto, Sotonizam.
Smatrati da je svih tih devet razina ista stvar nema smisla.


2. "Ali suština religije je ista; sve religije se barem slažu da su religiozne."

Što je uopće suština religije? Izazivam bilo koga da je definira dovoljno široko da uključi Konfucijanizam, Budizam i moderni Reformirani Judaizam, ali dovoljno usko da isključi Platonizam, ateistički Marksizam i Nacizam.

Nedokazana i nedokaziva pretpostavka ovog drugog prigovara jest kako je suština religije neka vrsta zajedničkog nazivnika ili zajedničkih faktora. Možda je takav faktor tek slaba, a ne bitna stvar. Možda uopće ne postoji. Nitko ga još nije odredio.


3. "Ali ako usporedite Govor na Gori sa učenjima Bude, Lao Tzua, Konfucija ili Bhagavad Gitom, Mudrim Izrekama, Platonovim Dijalozima, pronaći ćete; stvarno, duboko i snažno slaganje."

Da, ali to je etika, ne religija. Prigovarač pretpostavlja kako je suština religije etika. Ali to nije točno. Svatko ima etiku, svatko nema religiju. Recite ateistu da je etika ista stvar kao religija pa će se uvrijediti.


4. "Kada već spominjemo gore, sjetio sam se svoje najdraže analogije. Mnogi putevi vode kroz jedinu goru religija do Boga na vrhu. Provincijalno je i uskogrudno negirati valjanost puteva koji se razliku od tvoga."

Nedokazana pretpostavka ove česte analogije je da putevi vode gore, a ne dolje; da čovjek stvara puteve, ne Bog; da je religija čovjekova potraga za Bogom, ne Božja potraga za čovjekom. Lewis kaže da to zvuči kao da kažete "mišja potraga za mačkom".

Kršćanstvo nije sustav ljudske potrage za Bogom, nego priča o Božjoj potrazi za čovjekom. Kroz Bibliju, religije koje je čovjek osmislio ne uspijevaju. Nema ljudskog puta do vrha gore, samo božanskog puta dolje. "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani."

Ako smo mi ti koji stvaraju puteve, onda bi stvarni bilo arogantno tvrditi da je jedan put jedini valjan, jer svi ljudi su jednaki, barem u tome što su svi ljudi, ograničeni, smjesa dobrog i zla. Ako mi stvaramo puteve, bilo bi glupo apsolutizirati jedan od njih, ali ako Bog stvara puteve, moramo saznati je li stvorio jednog ili više njih. Ako je stvorio samo jedan, onda je skromnost, a ne arogancija, prihvatiti taj put od Boga; a arogancija je, a ne skromnost, inzistirati da su naši putevi dobri kao i onaj Božji put.

Ali koja je pretpostavka točna? Čak i ako je pluralistička točna, nisu sve religije jednake jer je jedna od njih gora i arogantnija od svih ostalih, temelji se na onome tko je proglasio "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. "


5. "Ipak, inzistirati da je vaš put jedini put znači religiozni imperijalizam."

Ne, mi ne vjerujemo jer je to nešto što želimo, jer smo imperijalisti, ili zato što smo to osmislili, nego zato što je to Krist naučavao. To nije naš put, to je njegov put, to je jedini put. Samo smo vjerni njemu i onome što je rekao. Pretpostavka prigovarača je da od religije možemo učiniti što god želimo.


6. "Ako ta doktrina jednog puta dolazi od Krista, a ne vas, onda je on bio arogantan."

Kakva ironija je misliti da je Krist arogantan. Nijedan čovjek nije pokazivao više milosrđa, krotkosti, ljubavi i suosjećanja.

Prigovarač uvijek pretpostavlja stvar koju treba dokazati: da je Krist samo jedan među mnogim osnivačima religije, ljudski učitelj. Ali on je tvrdio da je Put, Istina, i Život; ako ta tvrdnja nije točna, on nije među mnogim religijskim mudracima nego među mnogim luđacima. Ako je tvrdnja istinita, onda također nije među mnogim religijskim mudracima, nego je Put, Istina, i Život.


7. "Želite oživjeti Inkviziciju? Ne želite li vjersku toleranciju?"

Inkvizicija nije razlikovala herezu od heretika; prigovarač čini istu pogrešku suprotnog smjera: on ne osuđuje nijedno. Naravno, država nije ta koja bi trebala definirati i osuđivati herezu, ali vjernik to mora činiti, ako ne kroz Crkvu, onda samostalno. Vjerovati X ujedno znači osuditi ne-X kao pogrešno. Ukoliko ne vjerujete da je ne-X pogrešno, onda niti ne vjerujete da je X točno.


8. "Iznenađen sam takvom netolerancijom. Mislio sam da je Kršćanstvo religija ljubavi."

Kršćanstvo jest religija ljubavi. Također je i religija istine. Prigovarač razdvaja dva božanska atributa. Mi to ne radimo. Djelujemo po istini u ljubavi ("Istinujući u ljubavi").


9. "Ali sve što Bog očekuje od nas je iskrenost."

Kako ti znaš što Bog očekuje od nas? Jesi li slušao Božju objavu? Nije li opasno pretpostaviti bez ikakvog pitanja ili sumnje da Bog mora učiniti upravo ono što bi ti činio? Pretpostavimo da iskrenost nije dovoljna; pretpostavimo da je potrebna i istina. Je li to nezamislivo? U svakom drugom području života potrebna nam je istina. Je li iskrenost dovoljna za kirurga? Istraživača? Ne trebaju li nam precizne karte stvarnosti?

Prigovarač implicitno pretpostavlja kako ne postoji objektivna istina u religiji, samo subjektivna iskrenosti, pa je zbog toga nemoguće biti i iskren i u krivu. Prava iskrenost želi znati istinu.

Uz male izmjene preuzeto iz The Uniqueness of Christianity: Twelve Objections Answered, autor je Peter Kreeft.

Jedan stariji post, donekle povezan: Je li religija iracionalna?

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana