O Trojstvu

Mi kršćani štujemo jednog Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, ne miješajući Osobe niti dijeljeći supstancu. Ali kako je to moguće? Nije li ova doktrina ili kontradiktorna ili nerazumljiva?

Niti jedno. Uzmimo, prema važnom radu Richarda Cartwrighta "On the Logical Problem of the Trinity", sažetak Trojstvenog pravovjerja preko propozicija:

1. Otac je Bog
2. Sin je Bog
3. Duh Sveti je Bog
4. Otac nije Sin.
5. Otac nije Duh Sveti.
6. Sin nije Duh Sveti.
7. Postoji točno jedan Bog.

Nije li ovo nekonzistentan skup? Ne, nije. Ono što moramo znati (među puno drugih stvari) je što predstavlja "je" u svakoj od ovih propozicija. Ako (1) shvatimo kao "Otac=Bog" te u skladu sa time protumačimo (2)-(6), onda naravno da ćemo dobiti nekonzistentan skup. Ali to nije ono što trinitarijanski teolozi misle pod "je" u ovom kontekstu; drugim riječima, ne koriste ovaj izraz onako kako moderni logičari shvaćaju relaciju identiteta. Ako umjesto toga protumačimo (1)-(3) kao "Otac je jedan Bog", "Sin je jedan Bog", itd. te (4)-(6) u svjetlu relacije identiteta – tako da (1)-(6) shvaćamo kao tvrdnju da su Otac, Sin i Duh Sveti različiti članovi klase "Bogova" – onda opet dolazimo do (s obzirom na 7) nekozistentnog skupa. Ali, još jednom, to nije ono što trinitarijanski teolozi misle pod "Otac je Bog" itd.

Jesmo li time iscrpili sve mogućnosti? Nipošto. Kao što Cartwright napominje na kraju svog nedvojbeno skeptičnog eseja, postoji još barem deset drugih mogućih značenja "je" koje treba ispitati prije nego što možete reći da doktrina sadrži implicitne kontradikcije. Ali pretpostavimo da istražimo tih deset, i sve druge koje se mogu javiti, i nijedan od njih nam neda interno konzistentan skup. Bi li to pokazalo da je doktrina kontradiktorna? Ne, zato što može postojati značenje (construal) prema kojem su konzistentni, ali još ga nismo pronašli, možda čak i neko značenje koje nikada nećemo niti pronaći.

No znači li to izbjegavanje kontradikcije na štetu razumljivosti (intelligibility)? Ovisi o tome na što mislite. Nešto može biti samo po sebi nerazumljivo, ili može biti nerazumljivo samo za nas. Ono što je nerazumljivo u prvom smislu nema koherentan sadržaj, ono što je nerazumljivo u drugom smislu ima koherentan sadržaj, ali njega, s obzirom na naše kognitivna ograničenja, nismo u stanju shvatiti. Trinitarianizam možete falsificirati jedino ako se pokaže da je nerazumljiv u prvom smislu, ali ne i ako je nerazumljiv u drugom smislu. Upravo da je "nerazumljiv" u drugom smislu je točno ono što trinitarianski teolozi misle kada kažu da je doktrina Trojstva "misterij". Oni pritom NE misle da doktrina sadrži kontradikcije, ili da je sama po sebi nerazumljiva, ili da ne možemo imati ikakvo razumijevanja o njoj. Pritom misle da su ograničenja našeg uma takva da, iako je doktrina savršeno konzistentna i razumljiva po sebi, nismo je u stanju adekvatno shvatiti.

Stoga čak i da pokažete kako nijedno od danih tumačenja (1)-(7) ne daje konzistentan skup rečenica ne bi značilo da doktrina Trojstva sadrži kontradikciju, ili da je nerazumljiva u smislu u kojem skeptici kažu da je.

Možemo li ikada imati racionalni temelj za vjerovanje da je stvarno konzistentna i razumljiva (iako ne možemo vidjeti kako)? Naravno da možemo. Imali bi takve osnove ukoliko bi imali osnove vjerovanja da je doktrina Trojstva točna. Jer ako je točna, onda mora biti logički konzistentna i razumljiva po sebi, iako nije potpuno razumljiva za nas; a naša osnova za vjerovanje da je istinita i (stoga) konzistentna i razumljiva bi bila čak snažnija ukoliko bi imali nezavisni temelj da vjerujemo kako je to upravo vrsta stvari kakva bi bila misteriozna ako bi bila istinita.

Imamo sve te druge osnove jer možemo znati kroz sam razum da Bog postoji, i možemo znati kroz sam razum da Bog ima različite atribute koji mu se tradicionalno pripisuju. Konkretno, znamo da je On Actus purus, Sam Bitak, Vrhovna Inteligencija, i apsolutno jednostavan. No, s obzirom na način kako ljudski intelekt radi (npr. shvaćanjem stvari u terminima roda i vrsta), i s obzirom da Božje posjedovanje ovih atributa znači i njegovo smještanje van svakog roda (genus), također možemo znati je nemoguća za ljudski intelekt da potpuno shvati božansku prirodu. Stoga možemo znati da je doktrina Trojstva upravo ona vrsta stvari za koju bi očekivali da bude misteriozna čak i ako je istinita, zapravo pogotovo ako je istinita.

Ali je li istinita? Pa, uzmite u obzir i činjenicu da su nematerijalnost i besmrtnost duše također spoznatljive kroz sam razum; a egzistencijom Boga i besmrtnosti duše, možete krenuti u obranu Kristova Uskrsnuća kao povijesne činjenice jer iako postoje dokazi za Kristovo Uskrsnuće van tog znanja, u svjetlu toga postaju prevladavajući. Ako već znamo kroz sam razum da postoji Bog koji može podići čovjeka od mrtvih i besmrtna duša čije ponovno utjelovljenje garantira da je uskrsli čovjek isti čovjek kao onaj koji je umro, onda standardni prigovori skeptika prihvaćanju uskrsnuća (npr. Flewov humeanski poziv na a prirori nevjerojatnost uskrsnuća) ne vrijede.

Također možemo znati da je Krist tvrdio da je božanski, a pozivao se na Boga i Duha Svetog kao Osobe različite od samog sebe. S obzirom da je On uskrnuo – nešto što (na temelju ispravne metafizičke analize duše i njenog odnosa sa tijelom) samo Bog može ostvariti – slijedi da On i Njegov nauk imaju božanski pečat odobrenja. Stoga možemo zaključiti da ono što je On podučavao – što uključuje (implicitno) doktrinu Trojstva – mora biti istinito.

Očito, sve ovo podiže puno bitnih pitanja. Shvaćam to, ali samo dajem sažetak. (Za neke detalje vidi radove Lanea Craiga i Swinburnea, te nedavni članak Tima i LydieMcGrew o uskrsnuću.) Pretpostavivši da se sve to može pokazati, kao što ja tvrdim da se može, doktrina Trojstva bi bila racionalno opravdana. Naravno, u to bi bili uvjereni vjerom, ali tu "vjera" znači, ne neutemeljenu "želju za vjerovanjem," nego prihvaćanje učenja autoriteta za kojeg nam je sam razum rekao da je nepogrešiv.

Osim toga, kada kažemo da je Trojstvo misterij to ne znači da razum ne može nimalo napredovati u njegovu shvaćanju. Trinitarijanski teolozi imaju uvide koje mogu podijeliti s nama. ( npr. Vidi 10. poglavlje knjige The Thought of Thomas Aquinas, Briana Daviesa za sažetak trinitarijanske teologije Akvinskoga.) Tu je također bitno shvatiti da – kao što je naglasio Gyula Klima u seriji članaka – radove srednjovjekovnih filozofa ne možemo ispravno shvatiti odvojeno od logičkih i semantičkih doktrina kojima su bili predani, doktrina koje su često različite, ali podjednako rigorozne i obranjive kao logičke i semantičke pretpostavke koje suvremeni filozofi uzimaju zdravo za gotovo. Te doktrine nas moraju voditi kroz razumijevanje njihova rada o Trojstvu, baš kao i kroz njihove radove o čistoj filozofiji.

Trebamo se prisjetiti i kako je nekoliko istaknutih i cijenjenih suvremenih filozofa uma – primjerice Chomsky, McGinn, i Fodor – barem provizorno u svoj rad ugradilo vrstu vlastitog "misterijanizma" kao načina objašnjavanja određenog fenomena za kojeg se čini da nema naturalističko objašnjenje. Primjerice, možda naši umovi nisu u stanju shvatiti svijest. Možda postoji ispravno naturalističko objašnjenje, ali ga naši umovi ne mogu shvatiti s obzirom na ograničenja koja je postavila priroda. Trinitarijance često optužuju da pribjegavaju skrivanju iza misterijanizma kao očajnog i nepoštenog načina izbjegavanja falsifikacije njihova vjerovanja. Ali iz nekog razloga ovi naturalistički "novi misterijanci" nikada nisu optuženi (barem ne od stane svojih kolega naturalista) zbog intelektualnog nepoštenja ili očaja. Čudno je to. U svakom slučaju, ako postoji Bog, i s obzirom na ono što bi On trebao biti, manje je vjerojatno, zapravo izrazito manje vjerojatno, da bi ga naši umovi bili u stanju adekvatno shvatiti, nego što bi bili u stanju shvatiti svijest (ili što god drugo). Drugim riječima, ako je pozivanje na "misterijanizam" uvjerljivi način branjenja naturalizma – ne kažem da je, ali pretpostavimo da je – onda je još uvjerljivije kao obrana Trinitarianizma.

Ipak, postoji razlika. Naturalizam je demonstrabilno pogrešan (još jednom, vidi The Last Superstition).

U svakom slučaju: tvrdnje skeptika da je doktrina Trojstva racionalno neopravdana – tvrdnja koje ja je bila ključna komponenta mog ateizma mladosti – je sama po sebi neutemljena. Bog je stvaran, i On je Otac, Sin i Duh Sveti.

***

Gornji tekst napisan je prema postu Trinity Sunday, autor je filozof Feser. Spominje puno stvari za koje je potrebna duža filozofska analiza tako da se, kao i uvijek, referencira na svoje druge radove, većinom knjigu TLS. No, da nastavimo o Trojstvu;

Kao što sam već napomenuo, kada trinitarijanski teolozi kažu da je doktrina Trojstva "misterij", ne misle da je ona kontradiktorna ili nerazumljiva. Niti ne misle kako ne postoji racionalni temelji za vjerovanje u nju. Misle da je doktrina savršeno konzistentna i razumljiva u sebi, ali naši umovi su ograničeni da je potpuno shvate. Iako zbog toga doktrinu ne možete prepoznati "od nule", samo filozofskim argumentima, racionalno ste opravdani vjerovati u nju na temelju svjedočanstva, viz. Svjedočanstva Isusa Krista, čija je pouzdanost pokazana Njegovim uskrsnućem, a za Njegovo uskrsnuće možemo znati da se dogodilo kroz čisto racionalno argumente. Osim toga, iako ljudski razum ne može potpuno shvatiti Trojstvo čak niti nakon što je obavljeno, može pokazati da nijedan pokušaj dokazivanja kontradiktornosti doktrine nije uspješan; a može postići nesavršeno razumijevanje doktrine putem analogija.

Sažeto, pravovjerna Trinitarijanska teologija tvrdi:

A. Doktrina Trojstva je koherentna i razumljiva po sebi.

B. Unatoč tome, ljudski um je preograničen da bi je adekvatno shvatio

C. U skladu s tim, do doktrine nikada ne bi došli samo čistim filozofskim argumentima.

D. Ipak, racionalno smo opravdani držati je se na temelju svjedočanstva.

E. Možemo pokazati da nijedan pokušaj dokazivanja kontradiktornosti doktrine nije uspješan.

F. Možemo postići ograničeno shvaćanje doktrine putem različitih analogija.

[...] Kada se tvrdnja [misterijanizam] pravilno shvati, jasno je kako skeptik nema temelja da odbaci doktrinu Trojstva zato jer je misterij. Možda je odbija na nekim drugim temeljima, ali nema osnove smatrati da je "misterij" (u specifičnom smislu o kojem govorimo) per se protivan razumu.

Gornji odlomak teksta preuzet iz Trinity and mystery, također Feser. Nakon određenih prigovora oko misterijanizma, napisao je još Trinity and mystery, Part II odnosno Tuggy contra mysterianism. Vallicella je izdvojio nekoliko članaka Trinitarian Reading Material; kao što je i sam napomenuo, time se samo zagrebe površina, ali dovoljno da se zabavite neko vrijeme. Inače, puno toga je napisano o Trojstvu, čak i ako se ne slažete sa Feserovim pristupom, mislim da donosi koristan pregled.