Za malo dijete, razlog zbog kojeg ne
smije raditi mnoge stvari koje bi želio je taj što mu roditelji ne dopuštaju. Puno godina kasnije, zrelost donosi razumijevanje da
postoje dublji razlozi zašto činiti, odnosno ne činiti, mnoge
stvari, a da su roditelji bili putokaz za te razloge.
Stvarno opasno razdoblje u životu je
vrijeme kada dijete nauči granice kontrole svojih roditelja, i način
kako izbjeći toj kontroli, ali nije još uvijek shvatilo ili
prihvatilo temeljne razloge za činjenje odnosno ne činjenje tih
stvari. To adolescentsko razdoblje je razdoblje kojeg neki ljudi –
a posebno intelektualci - nikada ne prerastu.
Rašireno i gorljivo korištenje riječi
"oslobađanje" u raznim kontekstima je jedan od znakovi
adolescentskog vjerovanja da samo proizvoljna pravila i konvencije
stoje na putu činjenja čega god mi želimo.
Prema takvoj viziji svijeta, problemi
različitih individualaca i grupa - žena, manjina, homoseksualaca,
djece – moraju se riješiti tako što ćemo ih osloboditi
ograničenja zakona, pravila, konvencija i standarda.
Treba ih osloboditi od prijetnje
nepovoljnog prosuđivanja od strane drugih pojedinaca. Nitko od nas
ne smije "osuđivati".
Prije dva stoljeća, britanski pravnik
William Blackstone istaknuto je da postoje zakoni toliko stari da se
nitko ne sjeća zašto postoje odnosno koja im je bila svrha; ali
nakon loših posljedica ukidanja nekih od zakona jasno smo shvatili
koja im je bila svrha.
Neke od bolnih posljedica različitih
"oslobađanja" koja su započela šezdesetih su raspadanje
obitelji, vrtoglav porast stope kriminala, sve lošiji rezultati u
školama, i rekordne stope tinejđerskih samoubojstava.
Dugi silazni trend tinejdžerskih
trudnoća i spolnih bolesti naglo se preokrenuo tijekom šezdesetih,
započeo je novi trend rastuće stope tinejdžerskih trudnoći i
spolnih bolesti, s vrhuncem u epidemiji AIDS-a.
Ponekad dolazi do pojave loših stvari
zbog nepovoljnih okolnosti – primjerice, siromaštva ili rata; ali
socijalna katastrofa nakon šezdesetih pojavila se tijekom dugog
perioda mira i neviđenog prosperiteta. Primjerice stopa ubojstva je
bila puno niža tijekom Velike Depresije tridesetih i tijekom drugog
svjetskog rada nego tijekom različitih "oslobađajućih"
promjena u šezdesetima.
Jedan od znakova zrelosti je sposobnost
učenja iz iskustva. Neki od nas su naučili te smo zaustavili ili
preokrenuli neke od nepovoljnih trendova. Primjerice, potraga za onim
neuhvatljivim "korijenima uzroka" zločina, toliko draga
političkoj ljevici, je zapostavljena u korist zatvaranje kriminalaca
– i stopa kriminala je pala.
Ljevica je uzrujana zbog broja ljudi
iza rešetaka i jauče koliko nas košta što su oni tamo. Nikada se
nisu potrudili i procijenili koliko bi koštalo da ih sve pustimo.
Ljevica nikada nije shvatila zašto su
vlasnička prava toliko bitna, osim nekim bogatunima koji imaju puno
vlasništva. Kroz zakonodavstva i sudska rješenja, imovinska prava
su urušena zakonima o kontroli najamnina, širokim poimanjem
eksproprijacije, i različitim drugim vrstama ekoloških ograničenja.
Neki od najvećih gubitnika u svemu
tome su ljudi skromnih prihoda, a neki od najvećih dobitnika su bili
bogatuni koji su u stanju iskoristiti političke mišiće i
aktivističke suce kako bi kršili vlasnička prava ostalih ljudi.
Političari u gradovima diljem država
krše vlasnička prava oduzimajući domove u radničkim četvrtima i
rušenjem cijelih dijelova grada kako bi tu zemlju predali ljudima
koji će graditi trgovačke centre, kockarnice, i druge stvari koje
će plaćati više poreza nego što plaćaju vlasnici kuća.
Upravo zato su vlasnička prava i
stavljena u Ustav, kako bi onemogućili političarima da rade takve
stvari; Ali adolescentni intelektualci našeg vremena promoviraju
ideju da su vlasnička prava proizvoljna pravila kako bi štitili
bogate.
Mnogi akademici i suci su dovoljno
izolirani svojom stalnom pozicijom od stvarnosti da nikada nemaju
potrebu odrasti.
Izvorna verzija članka Adolescent Intellectuals. Autor je Thomas Sowell (neki njegovi tekstovi na ovom blogu - ovdje).
