četvrtak, 19. prosinca 2013.

Scruton o sentimentalnosti

Mnogi od raspravljanih problema su ispunjenji sentimentalnošću pa je korisno ponuditi njen opis; pokazati način na koji nastaje i kako bi trebali odgovoriti kada osjetimo njen pritisak.

Sentimentalni osjećaj je lagano pomiješati s pravim osjećajima – jer oni, barem površinski, imaju isti objekt kao cilj. Sentimentalan ljubav prema Jani i prava ljubav prema Jani su obje usmjerene prema Jani, vođene mišlju o njoj kao dopadljive. Ali ta površna razlika označava duboku razliku. Sentimentalna emocija je oblik djelovanja obuzet samim sobom. Jer za sentimentalista nije objekt taj koji je bitan nego je bitan subjekt. Prava ljubav se usmjerava na drugog pojedinca: radosna je zbog njegova zadovoljstva i ožalošćena zbog njegove boli. Nestvarna ljubav sentimentalista ne dotiče dalje od sebe te daje prednost vlastitim užicima i boli, ili osmišljava za sebe zadovoljavajuću sliku užitaka i boli svog objekta. Može se činiti da tuguje zbog žalosti drugog, ali zapravo ne tuguje. Jer prikriveno, sentimentalist pozdravlja žalost koja zaziva njegove suze. To je još jedna prilika za plemenitu gestu, još jedna prilika kontempliranja o sebi kao velikodušnom.

(Jasno je zašto životinje pružaju priliku za sentimentalne emocije; one ne mogu odgovoriti. Ne mogu razbiti našu iluziju. Dopuštaju nam potpunu slobodu da osmislimo svoje osjećaje prema njima, da projiciramo u njihove nevine oči zamišljeni svijet u kojem smo mi heroji i da im pružamo lažne strasti bez straha od moralnog prijekora.) Također je jasno zašto je sentimentalnost porok. Ona troši ograničenu emocionalnu energiju na način koji brine samo o vlastitim interesima i otupljuje za stvarnost. Atrofira naše simpatije vodeći ih istrošenim i laganim putovima, i tako uništava ne samo našu sposobnost da osjećamo nego također i našu sposobnost da pomognemo tamo gdje je pomoć potrebna i da riskiramo u ime viših stvari.

[...] Zato što spadaju u djela fantazije, sentimentalne emocije će puno teže odgovoriti na razum no što bi to stvarne emocije. Sentimentalnost podrazumijeva preveliku dozu samozavaravanja da bi dopustila kritičku inteligenciju u svoje područje.

Roger Scrtuton, Animal Rights and Wrongs

PS

Scruton je pisao o sentimentalosti u različitim područjima života; za bolje shvaćanje onoga što Scruton tvrdi, prenosim i Feserovo objašnjenje iz posta Superheroes and sentimentality;

U knjizi The Aesthetics of Music, Roger Scruton (oslanjajući se na neke ideje Michaela Tannera) daje kratki ali poučan opis sentimentalnosti. Sentimentalna osoba, prema Scrutonu, obično brzo reagira na emocionalni stimulus, izgledat će da pati, ali će uživati u boli; odgovarat će podjednakom jačinom na razne podražaje, ali unatoč tome izbjegavati će popratiti svoj emocionalan odgovor odgovarajućom akcijom, spremnije će odgovoriti na strance i apstraktna pitanja nego na osobu koju poznaje ili na konkretne okolnosti koje zahtijevaju vrijeme, energiju, ili osobnu žrtvu.

Ukratko, sentimentalna osoba je ona čiji emocionalni život postaje cilj sam po sebi te koji izgubi vezu i s vanjskim okolnostima koje bi ga normalno oblikovale i s ponašanjem koje bi trebalo generirati. Osjećaji moralnog gnjeva, romantične strasti, i druga emocionalna stanja postaju cijenjeni zbog samoga sebi, u toj mjeri da stvarne moralne činjenice, dobrobit voljenih itd. padaju u drugi plan. Dakle sentimentalnost podrazumijeva "jeftine" emocije – uživate u njima, tako reći, ali bez plaćanja cijene koju zahtijevaju. Zbog toga se radi, prema Scrutonu, o poroku.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana