subota, 16. svibnja 2015.

O neliberalnosti liberalizma

U Why Liberalism Is Illiberal (part 1 of 2) filozof Budziszewski objašnjava neliberalnost liberalizma. Misli da se tolerancija oslanja na parodoks, ili u slučaju modernih mislioca nesuvislost. Možemo čuti tvrdnju da ne moramo prosuđivati što je dobro a što loše kako bi imali zakone; Ali ako ne prosuđujemo o dobru kako možemo vidjeti što je dobro s tolerancijom? Kako ćemo razlikovati ono što bi trebalo tolerirati od onoga ono što ne smijemo tolerirati?

Uz nesuvislost dolazi i nešto još gore. Ako je neutralnost nemoguća, onda liberalizam nikada neće biti neutralan. On će provoditi svoje vlastiti pristranosti, pritom se štedeći od nužnosti branjenja istih pretvarajući se da uopće nisu pristranosti.

Neki od rezultata su komični. Primjerice po pitanju vjerskih sloboda, liberalizam slijedi pravila kada se radi o religijama koje priznaju da su religije, ali ta ista pravila ne slijedi kada se radi o religijama koje negiraju da su religije. Ne slažete se? Razmislite o suvremenim odlukama po pitanju uspostavljene religije?

Prema Vrhovnom sudu SAD-a, vladino djelovanje mora biti neutralno, ne samo među različitim religijama nego i između religije i ireligije (to nije nešto što Klauzula o Uspostavljanju kaže, ali to nije sada bitno). Kako bi promovirali takozvanu neutralnost, Sud nameće test od tri razine. (1) Zakon mora imati "sekularnu" zakonodavnu svrhu. (2) Ne smije imati glavni ili primarni učinak bilo promoviranje ili inhibiranje "religije". (3) Ne smije poticati prekomjerno državno uplitanje s "religijiom".

Ipak, zato što Sud negira da su takozvani sekularni sustavi života i vjerovanja religije, taj test od tri razine zapravo izgleda ovako: (1) Statut ne smije biti motiviran zabrinutostima koje su podrijetlom iz židovskog ili kršćanskog sustava življenja i vjerovanja, ali može biti motiviran zabrinutostima koje dolazi iz, primjerice, Queer Nation [lgbt organizacija] sustava života i vjerovanja. (2) Ne smije imati kao glavni ili primarni učinak promoviranje stvari u koje židovi i kršćani vjeruju, ali može imati glavni i primarni učinak promoviranja stvari koje vjeruju, primjerice, marksisti. (3) Ne smije njegovati pretjeranu povezanost s institucijama Crkve ili Sinagoge, ali može njegovati bilo koju razinu uključenosti s institucijom, primjerice, Planned Parenthood [organizacija koja vrši pobačaje i ostalo "planiranje roditeljstva".]

Ili drugim riječima, liberalizam diskriminira protiv transparentnosti i iskrenosti. Moj učitelj u drugom razredu, koji je vjerojatno čitao Bibliju, vodio je zahvalu za našu hranu prije ručka. Moj učitelj u petom razredu, koji je vjerojatno čitao Jeremya Benthama, učio nas je vjerovanju u Najveću Sreću Najvećeg Broja, što mi je tada, Bože mi oprosti, zvučalo uvjerljivo. Te dvije pobožnosti, biblijska i utilitarna, su se podjednako oslanjale na najviše obveze; samo što su se oslanjali na različite, svaka isključujući drugu.

Spomenut ću jednu razliku; utilitarni moral negira da postoje intrinzično zla ponašanja, smatra da cilj opravdava sredstvo; ali biblijski moral inzistira na tome da postoji intrinzično zla ponašanja, tvrdi da se ne smiju činiti zla iz kojih proizlazi dobro. Ipak, što liberali kažu? Da je pobožnost učitelja drugog razreda "religiozna" i ne smije biti u učionici, a pobožnost učitelja petog razreda je "nereligiozna" ili "sekularna" i može ostati.
Ako je neutralnost nemoguća, onda je pristranost neizbježna. O tome piše u drugom djelu -Why Liberalism Is Illiberal (part 2 of 2 ). Neke pristranosti su prikladne, neke nisu. Zakoni trebaju biti pristrani prema javnom dobru.

Pravda ne nosi povez preko očiju zato što nema kriterij prosuđivanja, nego zato što je slijepa prema svih drugim kriterijama, ne koristi se svojim očima jer ima svoju vagu.

Potrebno je poznavati dobro i istinito kako bi znali koje loše i lažne stvari tolerirati, a koje ne.

PS


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove