nedjelja, 17. svibnja 2015.

Zašto su intelektualci takvi konformisti?

Što? Niste znali da su konformisti? To ne iznenađuje. Naš učenjak razmišlja o sebi kao o neovisnom misliocu, trudi se kako bi takva slika bila projecirana i kod drugih. Prema njemu, ne-intelektualci su konformisti, a on i njegovi kolege intelektualci su iznimke, slobodni umovi i duhovi koji se razlikuju od stada.

Površno, ima nešto u tome. Točno je da se njegovi stavovi razlikuju od stavova ne-intelektualaca. Možda čak i prezire njihove stavove. Studentu, koji vidi da njegov profesor razmišlja drugačije od njegovih roditelja, možemo oprostiti što smatra da je njegov profesor neovisni mislilac; ali istina je jednostavno ta da roditelji studenta nisu ona vrsta ljudi s kojima se profesor usklađuje.

Učenjaci se usklađuju jedan s drugim. Koncenzus je postignut ne slijeđenjem dokaza tamo gdje vode, nego uvjeravanjem sebe da promatrate dokaze na takav način da niste nikada u opasnosti da se previše udaljite od razmišljanja drugih učenjaka.

Priznajemo da su se takve stvari događale u nedavnoj prošlosti. Geolozi su "znali" da je zemljina kora stacionarna, penolozi su "znali" da zatvor rehabilitira, neuroznanstvenici su "znali" da su muški i ženski mozak jednaki osim onih regija koje reguliraju seksualne hormone i ponašanje, psiholozi su "znali" da seksualni zlostavljači koji su prošli terapiju više nisu opasni za djecu, politički ekonomisti su "znali" da transfer bogatstvo iz vlada bogatih zemalja prema vladama siromašnih zemalja obogaćuje siromašne u tim zemljama, a klimatolozi su "znali" da će zemlja uskoro ući u novo ledeno doba.

Iako volimo misliti da smo nadišli takve stvari, strah od odstupanja od onoga što pametni ljudi misle je snažan kao što je uvijek i bio. Atmosferski znanstvenici "znaju" da ljudska aktivnost uzrokuje zatopljenje zemlje, biolozi "znaju" da ništa u biologiji nema smisla osim u svijetlu nasumične varijacije i prirodne selekcije, sociolozi "znaju" da su djeca odrasla pod istospolnim parovima uspijevaju podjednako kao i djeca odgojena pod majkom i ocem, politički znanstvenici "znaju" da je različitost boja [kože] ključna za intelektualnu raspravu ali različitost mišljenja nije, sveučilišni administratori "znaju" da su razlike u preferencijama intelektualnih polja od strane muškaraca i žena rezultat diskriminacije, a intelektualci općenito "znaju" da iako možda postoji Bog, ne postoji onakav čije bi postojanje imalo ikakve važnosti.

Koja je moja teza? Da je impuls konformizma podjednako jak među intelektualcima kao među ljudima općenito? Ne, mislim da je puno jači.

Vjerojatno postoji puno razloga, ali ukazat ću na samo dva.

Jedan od razloga je financijski i organizacijski. Laboratorijska istraživanja i anketna istraživanja su skupa, čak i oni učenjaci koji istražuju stvari koje ne koštaju ništa su često pod pritiskom onih koji odlučuju o plaćama i promocijama da privuku novac kroz različite grantove. Tko dodjeljuje novce? Sve češće upravo vlast. Tko odlučuje tko će ih primiti? Odbori učenjaka. Kakvi učenjaci obično upadaju u te odbore. Oni koji imaju konvencionalne stavove. Kakva istraživanja takvi ljudi podržavaju? Onu vrstu istraživanja koja ne osporava te stavove.

Iako su financijska i organizacijska objašnjenja snažna, postoji određeni misterij jer se postavlja pitanje zašto intelektualci podnose takav režim? Zašto se ne pobune? Barem djelomice odgovor leži u tome kako smo odrasli.

Većinom smo bili štreberi. Bili smo dobri u stvarima za koje druga djeca nisu marila, i bili smo loši u stvarima kojima su se druga djeca divila. Očekivano, druga djeca su mislila da smo čudni. Kako bi kompenzirali, mnogi od nas su uzgojili osjećaj superiornosti. "Ne trebaju mi ta glupa djeca; ja sam jedan od pametnih." Ali "pametna djeca" su također socijalna bića. Dijete koje "ne treba" odobravanje "glupe djece" ovisi zbog toga još više o odobravanju "pametne djece" kojima očajno želi pripadati. A činjenica je da čudnost ne cijene niti "pametni"; oni samo imaju drugačiji kriterij što je čudno. Ulazak u klub pametnih ne znači samo biti pametan, nego misliti na način na koji razmišljaju djeca koju se smatra pametnim. Starenjem, pritisak da ostanete u dobrim odnosima s klubom ojačava.

Sve to me ne uznemiruje nešto posebno. Nije ništa pogrešno s intelektualnim autoritetom; problem je što se slažemo s najgorom vrstom, autoritetom intelektualne rulje. Raditi unutar intelektualne tradicije je zapravo dobra stvar; problem je što umjesto da radimo unutar tradicije, mi radimo unutar prolaznih moda.

Može li intelektualna kultura biti drugačija? Naravno, ne radi se o trajnoj značajki stvarnosti; postojale su mnoge intelektualne kulture.
Napisano prema Why Are Intellectuals Such Conformists?, autora J. Budziszewski,.
,
PS

Je li ova pojednostavljena analiza točna? Pa, u nekim slučajevima možda je; Ali prenio sam tekst jer ljudi danas vole isticati da oni "drugačije" razmišljaju, da nisu "konformisti" itd. Poruka pokreta se može sažeti kao "Bori se protiv konformizma, ne želiš biti drugačiji."


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove