srijeda, 2. prosinca 2015.

Tocqueville o novoj vrsti despotizma

Naslućujem nove značajke pod kojim bi se despotizam mogao pojaviti na svijetu. Prva stvar koja upada u oči je bezbrojeno mnoštvo ljudi svi jednaki i podjednaki, neprestano nastoje ostvariti sitne i beznačajne užitke kojima zasićuju svoje živote. Svaki od njih, živeći odvojeno, je stranac sudbini ostalih – njegova djeca i njegovi privatni prijatelji tvore za njega čitavo čovječanstvo; a što se tiče ostalih njegovih sugrađanina, blizak im je, ali ne vidi ih, dodiruje ih, ali ne osjeća ih; on postoji samo po sebi i za sebe samog; i ako njegova rodbina još postoji, može se reći da je izgubio svoju zemlju.

Iznad toga stoji ogromna i zaštitnička moć, koja preuzima na sebe samo osiguravanje njihova zadovoljstva i bdijenja nad njihovom sudbinom. Ta moć je apsolutna, redovita, oprezna i blaga. Bila bi poput autoriteta roditelja, kada bi, poput tog autoriteta, njezin cilj bio pripremiti čovjeka za odraslost; ali ona pokušava upravno suprotno, držati ih u vječnom djetinjstvu: ljudi bi se trebali radovati, po uvjetom da ne misle na ništa drugo osim radovanja. Takva vlada dobrovoljno radi da bi postigla njihovu sreću, ali ona izabire biti jedini agent i jedini sudac te sreće: pruža im sigurnost, predviđa i opskrbljuje njihove potrebe, omogućuje njihove užitke, brine se o njihovim glavnim zabrinutostima, upravlja industrijom, regulira imovinu, i dijeli nasljedstvo – što preostaje, nego poštedjeti ih svih briga razmišljanja i svih briga življenja?

Zbog toga, čovjekovo iskazivanje slobode odlučivanja postaje svakodnevno sve manje korisno, i sve rjeđe; iskazivanje volje ograničeno je na malom prostoru, a čovjek je postepeno lišen svih koristi od sebe. Princip jednakosti je pripremio ljude na te stvari; predodredio je ljudi da ih izdrže, a često da ih i promatraju kao prednosti.
Alexis de Tocqueville, Democracy in America (1835.)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana