subota, 29. listopada 2016.

Epistemologija: Konzervativna vizija i program - Y. Levin


Antropologija koja proizvodi sociologiju konzervatizma također dovodi do (usko povezano) epistemologije konzervatizma – iz razloga o kojima smo već govorili. Visoka očekivanja od ljudske osobe koje ima Ljevica usmjeravaju prema društveno viziji s velikim pouzdanjem u kapacitet racionalnog dizajna za oslobađanje pojedinca od tereta i obveza. Ova vizija podrazumijeva da možemo riješiti, ili barem ublažiti, društvene probleme konsolidirajući znanje u ruke jedinih legitimnih institucija zajedničkog djelovanja; vladinih institucija. Moderna znanost, uključujući modernu društvenu znanost, to omogućuje. Konzervativci kreću od vrlo različite pretpostavki o ljudskom znanju i sposobnostima. Kao što je već spomenuto, konzervativci obično vjeruju da je znanje društva, često stečeno kroz proces pokušaja i pogrešaka kroz generacije, podjednako sadržano u formama i strukturama njegovih institucija kao i u eksplicitnoj ekspertizi koju oni prenose i primjenjuju. To je jedan od razloga zašto konzervativci poštuju tradicionalne institucije. Trajna moralna ograničenja čovječanstva praćena su trajnim kognitivnim ograničenjima, a institucije društva postoje kako bi nam pomogle ublažiti bolne posljedice tih ograničenja – omogućuju da znanje društva bude više od sume znanja svih njegovih građana.

Jedan od velikih pogodnosti života u društvu je, kao što je Hayek istaknuo, mogućnost primjenjivanja na naše probleme i potrebe znanja koje mi sami ne posjedujemo, i zapravo, znanja koje nitko ne posjeduje – čak niti najupućeniji tehnokrati. Konzervativci nisu skloni dijeljenju progresivnog pouzdanja u tehničku ekspertizu, sumnjaju da ikoja skupina stručnjaka ikada može imati dovoljno znanja da ostvari upravljanje i administraciju koju Ljevica očekuje od vlasti. Naša antropološka i sociološka skromnost vodi nas do epistemološke skromnosti.

To ne znači da smatramo kako društvo nije sposobno postići značajne podvige primjenjenog znanja koje zahtijeva moderna, raznolika, dinamična nacija; nego smatramo da se ti podvizi mogu postići kroz institucije koje usmjeravaju društveno znanje od nižih razina, a ne kroz nametanje tehničkog znanja s vrha. Konzervativci, posebno američki, nisu fatalisti, i često smo prilično optimistični o američkim izgledima; ali mi smo radosni i puni nade upravo zato što krećemo s niskim očekivanjima – zato jer vjerujemo u kapacitet američkog društva da se s vremenom unaprijedi na dinamične, raspršene, decentralizirane i postepene načine; unatoč našoj sumnjičavosti prema sposobnosti okrupljenog tehnokratskog upravljanja da sve to popravi odjednom slijedeći određeni plan.

Spomenuto usmjerenje znanja odozdo je upravo ono što mnoge od naših posredujućih institucija društva čine, posebice kada se radi o rješavanju praktičnih problema. Jednostavno rečeno, radi se o procesu koji uključuje tri opća koraka, sva utemljena u poniznosti; eksperimentacija, evaluacija i evolucija.

Tržišta su prilagođena slijeđenju tih koraka. Poduzetnicima i poduzećima nude znatne poticaje da iskušavaju nove načine poslovanja i rada (eksperimentacija); ljudi na koje to utječe odlučuju koji način im se najviše sviđa (evaluacija); odgovori korisnika su ti koji odlučuju što će se zadržati, a što odbaciti (evolucija).

Opisani proces djeluje i daleko van eksplicitno ekonomske aktivnosti. Radi se o načinu na koji naša kultura uči i evoluira, načinu na koji se formiraju norme i navike, načinu na koji društvo "odlučuje" što će zadržati a što promijeniti. Radi se o učinkovitom načinu balansiranja stabilnosti s unapređivanjem, kontinuiteta s promjenama, tradicije s dinamizmom. Uključuje očuvanje srži s eksperimentima na marginama u pokušaji ostvarivanja najboljeg od oba.

Zbog toga konzervativci često posežu za vokabularom tržišta u javnim programima – ne radi se uvijek o stvarnim tržištima, nego o korištenju tih tri koraka u postizanju inkrementalnih unaprjeđenja. Vezano uz poznate probleme javnih programa poput unapređenje školstva, reduciranja siromaštva, ili kontrole troškova zdravstva, ovaj pristup može (1) omogućiti različitim pružateljima usluga da isprobavaju različite načine odgovaranja na potrebe; (2) omogućuje primateljima ili korisnicima tih usluga da odluče koji pristupi funkcioniraju za njih, a koji ne; i (3) time pružaju jasne dokaze koje pristupe treba zadržati, a koje odbaciti.

Nasuprot toga,vladini programi u modelu liberalne skrbničke države općenito ne dopuštaju niti jedan od tih tri koraka. Administrativna centralizacija i regulacija propisuju ekperimentaciju; korisnici usluga nisu ti koji odlučuju što funkcionira a što ne; te se razvijaju posebne interesne skupine vezane uz postojeće programe što otežava uklanjanje promašaja.

Konzervativci su skloni mišljenju da je društvo prekomplicirano da bi bilo podložno tehničkim rješenjima koja pretpostavljaju da mi već imamo sve odgovore i da je na vladi samo da ih nametne. Mi stoga vjerujemo da bi javni programi trebali ojačavati naše evoluirane, decentralizirane društvene institucije, pomoći svim građanima da sudjeluju u njima, te održavati prostor u kojem one mogu funkcionirati.

Ono što se danas zna nazivati konzervativnom reformskom agendom uvelike označuje različite načine odmicanja od modela skrbničke države prema tržišno orjentiranom modelu (ili modelu posredujućih institucija) u različitim područjima javne politike. Upravo to je uključeno u mogućnosti izbora u školstvu; tako izgleda konzervativni pristup reformi zdravstva; to je ono što Desnica ima reći za reformu skrbničke države; konzervativne ideje odnose se na puni raspon pitanja domaće politike.

The Roots of a Reforming Conservatism, Yuval Levine

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove